S' jeseni...

'' .. kroz hladan vetar, još ti čujem glas .. ''

 Jesen... Najtužnije godišnje doba. Lišće opada, kiše su duge i dosadne, vlaga se uvlači u kosti, a nebo je prekriveno beskrajnim sivim oblacima.

'Ona' u meni izaziva prazninu. Vraćaju mi se uspomene iz prošlosti. Bude u meni ono što sam davno zaključala na dnu duše. Međutim dolaskom ove jeseni u meni se probudila dugo skrivana strast. Ona istinska, jača od bilo čega, spremna da zarad svog opstanka sruši sve pred sobom. 

Želela sam ga. Oživeo je u meni emocije koje su me iz dana u dan, iz nedelje u nedelju sve više vukle njemu. Suprotstavljala sam im se ili sam bar pokušavala. Ali... Gorela sam od želje da osetim dodir njegove ruke kako mrsi moju crnu kosu, kako miluje moje nežno lice. Da svojim sočnim usnama dodirne moje, da mi celo telo  zadrhti od tog dodira. DA, ŽELELA SAM GA!

 A.. od njega nije bilo ni traga. S' dolaskom jeseni, nestao je. Umesto tik-tak zvuka, osećala se samo tišina. Tišina koja ruši moje nade, moje želje, moje snove. Ali, ja sam ga i dalje želela. Falio mi je. 

 Prolazili su dani, nedelje... A ja... osećala sam ga u vazduhu, viđala ga u senkama drugih ljudi. Ponekad dok sam hodala ulicama grada, osećala sam tuđe poglede na sebi, nadajući se da je njegov, ali bezuspešno.

 Izgubila sam ga!

 


Flert. ;)

' Sivo nebo nad gradom, ti me pogledaš kradom,a ja zamišljam... da me ljubiš u liftu, da me skidaš lagano... još na vratima... '
 
Oduvek sam volela to flertovanje. Poglede, ispod oka, krisom. Slučajne dodire, osmehe u prolazu. Budilo je to u meni neku čudnu strast. Međutim, ovog puta sam se našla na pravom mestu u pogrešnom vremenu. Da li je ovo samo prećutno flertovanje ili pak nešto mnogo jače. To je bilo samo jedno od pitanja, koje sam sebi postavila u tom trenutku, ali bez nade da ću dati odgovor.

A ON... Dovoljno blizak da ne bude samo poznanik, nedovoljno blizak da bude prijatelj.
Šta je on meni, onda? Priznajem, zbunjena sam, možda čak i previše. Ne mogu... Ne mogu sebe da shvatim!
 
Ali...
 
Sigurno je samo jedno, da nas neki ljudi privlače samo u određenim fazama. Privlače nas kada ne znamo ništa o njima, kada maštamo, kada ih srećemo i presrećemo, kada flertujemo sa njima, kada osetimo njihov pogled na sebi dok idemo ulicom. Onda kada nam se dovoljno približe, približiće i određena saznanja koja će fantaziju o njima uništiti.
 
Sve ja to znam, sve, ali iz nekog razloga mu dozvoljavam da mi se priblizi, sve više i više.
Iako dobro znam da ce nakon izvesnog vremena, moju sliku o njemu, razbiti u param parčad.
 
 ' Krijem želju, ko što zveri kriju trag! '